Moja glazba

STJEPAN  KRIŽAN  - singer , songwritter/ composer

 

 

 

           STJEPAN KRIŽAN , kantautor, rođen je u Zagrebu 1951.godine.

Glazbom se počinje baviti krajem '60-ih i početkom  '70-ih inspiriran glazbom B.Dylana, J.Baez, Donovana, Woody Guthriea, Pete Seegera,

folk-glazbom,  grupama Peter,Paul &Mary, The Seekers; glazbom flower- power pokreta, hipija i beatnika, renesansnom            glazbom- tzv. ranom glazbom, ali i crnačkim bluesom (Champion Jack Dupree, Big Bill Broonzey), gospelom( Golden gate quartet, Mahalia Jackson, Areta Franklin i sl)

Isto tako stihovi J.Preverta, J.Brela, Z.Goloba ,D.Cesarića, kao i šansone

G. Brassensa i drugih francuskih  šansonjera profiliraju ga i u zaljubljenika u šansonu, u pjesnika koji piše poeziju da bi je pjevao.

 

U svojim pjesmama Stjepan opisuje svijet koji ga okružuje ,svakodnevnicu,

ljude koji ga okružuju; ali isto tako nerijetko se okreće sebi, svojim osjećajima, dilemama. Zajedno sa suprugom izdaje zbirku pjesama 'Sve ono što nas veže'. Nastupa na pozornicama širom Hrvatske pjevajući  svoje, ali i pjesme drugih  autora. Godine 2001., 2002., 2003.,  2004.  2005 .i 2006 nastupa na'Chansonfestu'- međunarodnom festivalu šansone u Zagrebu, učestvuje na svih jedanaest dosad održanih'open-air' festivala 'Cest is 'd best' u ulozi izvođača, voditelja, inspicijenta, koordinatora. I sam je isprobao život na ulici kao ulični svirač ( ''ulična akademija'')- što dapače s ponosom ističe kao veliku školu i iskustvo koje se ne može dobiti na akademiji.

Nastupao je na pozornicama širom Hrvatske –od koncertne dvorane 'V. Lisinskog'u Zagrebu , koncertirao u  :Dubrovniku,Splitu,Rijeci ,Osijeku,Koprivnici , više od 5 godina redovito na Špancirfestu u Varaždinu, itd ,itd

 

Upečatljivi su također nastupi u dalekoj NR Kini – u gradovima Shanghai, Hangzhou, Shaoxing, Nanjing ….

 Socijalna komponenta i nepodijeljena simpatija za  obespravljene, tzv. obične, svakodnevne, male ljude i njihove sudbine nedvojbeno je ostavila neizbrisiv trag i u njegovim pjesmama.

Ukratko – Stjepan Križan, jedan je od vjernih sljedbenika tzv. zagrebačke

škole šansone, pjesnik i glazbenik čije pjesme 'Pariška zima' , 'Prolazi  vrijeme' , 'Ulica' , 'Novčići,novčići' i mnoge druge ostavljaju trag vremena u kojem živimo i nikako vas ne mogu ostaviti ravnodušnim.

Svoje šansone Stjepan je ostavio zabilježene na CD 'PARIŠKA ZIMA' ,  'PROLAZI VRIJEME' , 'BUDI UVIJEK SVOJ' i  'RETROSPEKTIVA'

 

drugi o meni 

 

STJEPAN  KRIŽAN…..

 

Hrvatski Bob Dylan ? Ne, nikako –mada istini za volju kao što je  nedvojben

utjecaj  Woody  Guthrie-a na glazbeno profiliranje Boba Dylana tako je

nedvojben utjecaj Boba Dylana na glazbu koju stvara Stjepan Križan.

No, ono bitno je to da na ovim našim prostorima prepunim raznih glazbenih

žanrova, preplavljenim kvalitativno svakovrsnih-od kvalitetnih do blago  rečeno uradaka sumnjive kvalitete-odjednom izranja pjesnik, glazbenik ,

kantautor koji svoje stihove podcrtane glazbom nudi onima koji su spremni

prihvatiti ovakvu vrstu izričaja, odavno poznatu ali  i pomalo zaboravljenu,

gurnutu na margine glazbenih zbivanja.

Nema tu proročkih stihova, nema otkrivanja tople vode, Stjepan ne umišlja

sebi mesijansko određenje,naprotiv- u svojim pjesmama nudi nam priče o

tzv. običnim,'malim ljudima', na svoj osebujan način oslikava svakodnevnicu

koja je takva kakva je i refleksije takve stvarnosti na ljude koje svakodnevno

viđamo oko sebe .Kada bi to saželi u jednoj riječi –bila bi to riječ :kroničar.

Iako u svojim pjesmama na sebi svojstven način prikazuje čitavu skalu sivog

socijalnog spektra,u tim istim pjesmama najčešće se može iščitati nada kao

vodilja iz onog iz čega bi htjeli izaći i krenuti nečemu boljem.

Iako ga svrstavaju u šansonjere, njegova je glazba daleko od klasičnog                 

poimanja francuske šansone, dapače je daleko bliža anglosaksonskoj baladi

svojom glazbenom formom i načinom interpretacije. Dojam je svakako                   pojačan korištenjem akustične gitare i usne harmonike kao osnovnih

 instrumenata.

                I u toj minimalističkoj maniri Stjepan je zapravo jedan od izdanaka

trubadura,  baskera,  putujućeg pjevača,  produžena povijest renesansnih

minstrela , koji je eto uspio preživjeti sve turbulencije vremena i obogatiti nas

stihom, progovoriti o nama ali i o sebi; narugati se katkad gluposti, pohlepi

ili nekim drugim lažnim vrijednostima koje mnogi danas drže u prvom planu

kao bitne pretpostavke osobne sreće i društvenog uspjeha.

Naravno, kako je već rečeno, u poplavi ponude svega i svačega-( važno je da

brzo donese lovu )Stjepanova glazba teže se probija do svog slušatelja jer nije komercijalna, ne preferira pjesmu kao 'hit za jednokratnu uporabu', već

kao vrijednost koja ostaje, u kojoj će svako pronaći djelić sebe u nekoj mjeri,

pjesmu koja je uvijek tu da nas podsjeti da postoje i neke druge vrijednosti na

koje smo s vremenom zaboravili  ili ih pohranili negdje duboko u sebi kao

sekundarne, nevažne.

Zapravo, kao što se tisućama puta ponavlja ona izreka 'nitko nije prorok u svom selu'- Stjepan će izgleda negdje drugdje biti prepoznat u onoj mjeri u kojoj to zaista zaslužuje; i  naravno -tek ako nam netko izvana ukaže na njega- naglo ćemo ga 'otkriti'.

link na dragica krizan - slikarica